2024 Autor: Gavin MacAdam | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-16 13:40
Bodljikavi bor (lat. Pinus aristata) - zimzeleno crnogorično drvo iz roda
Bor (latinski Pinus) iz obitelji
Bor (lat. Pinaceae), U kojem se nalaze subalpska planinska područja Kolorada, Sjedinjene Američke Države. Četinasti bor, zajedno sa sekvojama iz Kolorada, uvršten je među dugovječne planete, odmah iza svog srodnika, bora čekinje (lat. Pinus longaeva). Drvo koje sporo raste savršeno je za ukrašavanje malog vrta u područjima s hladnom klimom, jer bor bez kičme može podnijeti mrazeve do minus četrdeset stupnjeva Celzijusa.
Što je na tvoje ime
Generički latinski naziv "Pinus" botaničari su možda dodijelili biljkama iz dva jednaka razloga: zbog smolastih izlučevina drveća ili zbog ljubavi prema borovima da žive na strmim stjenovitim padinama, što se može detaljnije pronaći u članku "Bor".
Specifični epitet "aristata" ili "bodljikavi" bor zaradio je izgled svojih čunjeva, čije su ljuske po prirodi opremljene unjama, jasno vidljive na donjoj fotografiji:
Bodljikavi bor prvi je put opisao 1862. američki botaničar njemačkog podrijetla Georg Engelmann (02.02.1809 - 04.02.1884).
Osim znanstvenog naziva, ljudi ga zovu "Chanterelle", "Bristle", "Hickory Pine".
Opis
Četinasti bor, često lociran na planinskim visinama, koji seže do tri tisuće i sedamsto metara nadmorske visine, ne razlikuje se po velikoj visini, pružajući se prema Nebu u rasponu od pet do petnaest metara. U tom slučaju promjer trupa, mjereno u visini prsa muškarca srednje veličine, može doseći veličine od jednog do jednog i pol metra. Živeći na takvim visinama, Spineless Pine može izdržati temperature do minus četrdeset stupnjeva Celzijusa.
Uvijeno deblo stabla, jako se sužava prema vrhu, prekriveno je tankom korom, obojenom od sive do crvenkasto-smeđe boje, koja se kod starih stabala počinje ljuštiti u podnožju stabla. Kruna stabla može biti zaobljena ili piramidalna. Mlade grančice blijedo su crveno-smeđe, s godinama postaju sijede. Mlade grane prekrivene zimzelenim iglicama nalikuju dugim četkama za pranje boca.
Listovi u obliku igle skupljaju se u hrpu od pet komada i krase grane deset do sedamnaest godina. Površina iglica je tamnoplavozelena, prekrivena kapljicama smole. Takav se fenomen ne može vidjeti ni u jednom drugom boru, pa ljudi koji nisu upućeni uzimaju kapljice smole na iglice radi učinka štetnih insekata na lišće. Kapljice smole na iglama jasno su vidljive na glavnoj fotografiji članka.
Oblik sjemenjača, koje sazrijevaju nakon dvije godine, do otvaranja ljuskica, ima kopljasto-cilindričan oblik, koji nakon otvaranja čunjeva poprima kopljasto-jajoliki, jajoliki ili cilindrični oblik. Boja ljuskica konusa je od ljubičaste do smeđe. Ljestvice imaju trokutastu bazu i izduženi vanjski rub, koji završava krhkom tankom kralježnicom (arista) duljine četiri do deset milimetara. Ispod ljuskica krilate su sjemenke skrivene do potpunog sazrijevanja, čija boja varira od sivo-smeđe do gotovo crne.
Upotreba
Četinasti bor je sporo rastuće drvo sa spektakularnim izgledom, pogodno za ukrašavanje malog vrta u područjima sa hladnom klimom. Uostalom, stablo mirno podnosi zimske mrazeve kada oznaka termometra padne na minus četrdeset stupnjeva Celzijusa. Istina, u gradu u kojem je temperatura uvijek viša od visoke u planinama, životni vijek čekinja se smanjuje na stogodišnju granicu, dok u divljini drveće može živjeti i do tisuću i pol godina. Najstarije stablo među brizlanjacima danas se smatra jedinkom pronađenom na Crnoj planini u Koloradu, čija je starost određena na dvije tisuće četiri stotine trideset pet (2435) godina. Donedavno se ovo drvo smatralo vođom starih ljudi, sve dok ljudi nisu otkrili Bristlecone Pine, koji je postavio novi rekord u dugovječnosti, jednak pet tisuća godina.
Preporučeni:
Bor
Bor (latinski Pinus) - rod aromatičnih četinjača iz obitelji Pine (latinski Pinaceae) najbrojniji je u ovoj biljnoj zajednici. To mogu biti grmlje, moćno drveće ili vilenjak - vrsta crnogorične loze koja se puzi po surovoj zemlji hladnih klimatskih teritorija.
Lambert Bor
Bor Lambert (lat. Pinus lambertiana) - općenito poznata kao "šećerni bor", ovu vrstu bora dodjeljuju ljudi s nekoliko epiteta odjednom, počevši od riječi "najviše". Ovo je najviše drvo od svih borova koji rastu na Zemlji;
Obični Bor
Obični bor jedna je od biljaka obitelji koja se zove bor, na latinskom će naziv ove biljke zvučati ovako: Pinus sylvestris L. Što se tiče naziva same obitelji bijelog bora, na latinskom će biti ovako: Pinaceae Lindl. Opis bijelog bora Bijeli bor je zimzeleno vitko crnogorično drvo čija će visina varirati između dvadeset i četrdeset centimetara.
Sibirski Bor
Sibirski bor (lat. Pinus sibirica) - zimzeleno crnogorično drvo, čijem se imenu dodaje riječ "cedar", iako je s pravim cedrovima sjedinjeno samo pripadanjem obitelji Pine (Pinaceae). Sibirski kedar ili bor sibirskog kedra hranitelj je životinja i ljudi koji žive u hladnim zimama i kratkim ljetima.
Pješčani Bor
Pješčani bor (lat. Pinus clausa) - endemična vrsta roda Pine (latinski Pinus) iz obitelji Pine (latinski Pinaceae), koja je za svoje prebivalište odabrala jugoistočne zemlje Sjedinjenih Američkih Država. Malo, često grmoliko drvo, Sand Pine raste na neplodnim, pjeskovitim, dobro dreniranim tlima, gdje nema velikih konkurenata zbog svojih vrlo teških životnih uvjeta.
