Štetnici Krumpira (1. Dio)

Sadržaj:

Video: Štetnici Krumpira (1. Dio)

Video: Štetnici Krumpira (1. Dio)
Video: Dani krompira 2011. - 1.dio 2024, Svibanj
Štetnici Krumpira (1. Dio)
Štetnici Krumpira (1. Dio)
Anonim
Štetnici krumpira (1. dio)
Štetnici krumpira (1. dio)

Štetnici krumpira - prije ili kasnije svi će se ljetni stanovnici morati suočiti s takvim problemom. U ovom ćemo članku govoriti o najčešćim štetočinama i kako se s njima nositi

Od štetnika najopasnije su stabljične nematode, medvjedi, žičane i lažne žičane gliste, kao i gusjenica zimskog moljca i ličinke lamelarnih kornjaša. Opasni su i koloradski kornjaši, nematode ciste krumpira i takozvani krumpirovi moljac. Također se razlikuju štetnici koji sišu: razne vrste lisnih uši koje mogu prenijeti širok spektar virusnih bolesti.

Nematoda stabljike krumpira mali je bijeli nitasti crv, čija duljina ne prelazi jedan i pol milimetar. Ovaj štetnik nalazi se na granici između zdravog i već zaraženog tkiva u gomoljima. U početku se ovaj štetnik manifestira samo u latentnom obliku: iznimno male bjelkaste mekane labave mrlje pojavljuju se pod kožom. Zapravo, ovdje će se razmnožavati nematode. S vremenom će se kora na tako zaraženim mjestima početi sušiti, nabirati i zaostajati za samom pulpom. Tada će na gomoljima, koji imaju izraženu metalnu boju, postati vidljive tamnosmeđe mrlje. S vremenom će se te mrlje povećati, kora će početi zaostajati za pulpom, a ako je oštećenje vrlo ozbiljno, kora će početi pucati. Najveći broj pjega primijetit će se u blizini pupčane vrpce. Naravno, nematoda će oštetiti površinsko tkivo razvijajući se uz rubove gomolja. To je glavna razlika između ove štetočine i kašlje. Sredina samog gomolja i dalje će biti zdrava. No, kada je u pitanju završna faza, tada će se već različiti štetni mikroorganizmi pridružiti matičnim nematodama, čiji se razorni učinak javlja u dubini. U konačnici će takav gomolj istrunuti. Izvor za širenje takvog štetnika bit će gomolji, dok je moguća i infekcija iz tla, ako je ovdje prethodno rastao krumpir s takvom bolešću.

Za borbu protiv takvog štetnika krumpir se ne može uzgajati na istom mjestu, to je dopušteno tek nakon najmanje tri godine. Sadnja samo zdravih gomolja bit će najučinkovitiji način borbe. Upravo iz tog razloga gomolje je potrebno pažljivo pregledati prije sadnje, oboljele odmah ukloniti, a preporučuje se i uništavanje ostataka krumpira iz prošle sezone. Tijekom takve berbe za sjeme bi trebalo odabrati samo gomolje iz zdravog grmlja. Sjemenski krumpir treba čuvati na temperaturi ne višoj od tri stupnja.

Koloradska zlatica - ovaj štetnik nanosi veliku štetu ne samo krumpiru, već i rajčici i patlidžanima. Ova je buba žuto-smeđe boje, duljina joj može biti nešto više od centimetra, jajolika je oblika, a oblici su joj ispupčeni na vrhu. Na elitri takve bube bit će crne uzdužne pruge, a na prednjoj strani glave ova će buba imati crnu trokutastu pjegu. Ličinke koloradske kornjaše mogu biti narančaste ili crvene boje. Sa strana tijela nalaze se dva reda crnih mrlja, glava je crna, a postoje i tri para nogu, a također su crne. Ove bube izlaze na površinu u travnju, kada se tlo malo zagrije. Ženke mogu položiti čak do 800 jaja na donju površinu lišća. Nakon osam dana pojavit će se prve ličinke. Ove se bube, uništivši jedan grm, sele na drugi. Od lišća ove bube i ličinke ostavljaju samo debele žile. U jesen se bube penju u tlo.

Za iskorjenjivanje ovog štetnika bit će potreban stalni pažljivi pregled krumpira. Štetnika možete uništiti u otopini kuhinjske soli ili u petroleju. Mora se uništiti i već zaraženo lišće. Također se preporučuje prskanje krumpira otopinom uree, koja ne samo da uništava značajan dio samih štetnika, već i koristi biljkama. Uostalom, ovo će im biti dobro hranjenje u obliku dušika. Ako je krumpir jako zaražen, bit će potrebne redovite mjere prskanja. U tom slučaju interval između ovih postupaka trebao bi biti oko tjedan dana.

Preporučeni: